Čovićev megafon Karamatić: Čovjek za koga Hrvati nisu glasali, ali koji na njihov račun jako dobro živi

Delegat Doma naroda državnog Parlamenta Mario Karamatić nije bio izbor građana hrvatske nacionalnosti u našoj zemlji na prošlim izborima, što se vidi po njegovom izbornom rezultatu, ali zato je izbor za glasnogovornika nazadnih politika koje žele revitalizaciju takozvane Herceg – Bosne.

 

Najsvježiji primjer je intervju, kojeg je dao za banjalučke Nezavisne novine, gdje je kazao da će proces revitalizacije HRHB biti pokrenut čak i pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Karamatić čak prijeti da će taj postupak pokrenuti Hrvatska, te da među članovima Sabora ima, kako je rekao, “zadovoljavajući broj kolega koji podržavaju ovaj prijedlog”.

Jedino što daje težinu Karamatićevim riječima je to da on zapravo više djeluje kao neformalni portparol HDZ-a BiH, tačnije Dragana Čovića, nego kao lider jedne parlamentarne stranke – HSS-a. Prema njegovim dosadašnjim nastupima uočljivo je da je zadužen za puštanje “probnih balona” o idejama koje su zapravo HDZ-ove nakane.

Uostalom, ništa drugo mu i ne preostaje, jer je Karamatić egzaktan primjer da Hrvate u državnim institucijama predstavljaju i osobe koje nisu njihovi legitimni zastupnici. Kada god Dragan Čović, govoreći o potrebi izmjena Izbornog zakona, govori o nelegitimnim predstavnicima Hrvata, trebao bi kao primjer pokazati Karamatićevu fotografiju.

U Izbornoj jedinici 10, koju čine općine Posušje, Grude, Široki Brijeg i Ljubuški, Karamatić je osvojio samo 7,5 posto glasova od broja kojeg je osvojila koalicija HNS, čiji je kandidat bio. Jedini lošiji rezultat u HNS-u od njega je osovojila Katarina Kraljević Primorac. Ako bi se broj njegovih poredio sa ukupnim brojem glasova u ovoj izbornoj jedinici, osvojeni procenat bi bio znatno manji. Međutim, zahvaljujući kompenzacijskim listama i principima delegiranja, Karamatić je uspio ugrabiti stolicu u državnom Domu naroda. Što će reći da je njemu Izborni zakon sasvim dobar.

Zapravo, Karamatić kao političar, osim po uzaludnim pokušajima da bude duhovit, mogao bi ostati upamćen po tome kako je pokušao prevariti državu, tačnije Federaciju BiH za vojnu penziju.

On je krajem 2007. godine, na osnovu vlastitog zahtjeva, ostvario pravo na povoljniju penziju kao pripadnik Vojske FBiH, iako nije imao pravo na nju. Naime, pet godina prije toga Karamatić je napustio Vojsku FBiH uzevši otpremninu u iznosu od 10.000 KM. Svi oni koji su dobili otpremninu veću od 6.000 KM po automatizmu su gubili pravo na penzionisanje pod povoljnijim uvjetima.

Osim toga, pravo na povoljniju penziju ostvario je zahvaljujući krivotvorenim dokumentima. Prema tim papirima, Mario Karamatić je od kraja 1994. do decembra naredne godine bio zamjenik komandanta Operativne grupe HVO-a Kupres.

U nalazu revizorskog tima je konstatirano da je u tom razdoblju Karamatić komandovao samo jednim vodom u Prvoj gardijskoj brigadi “Ante Bruno Bušić”, a da mu je lažno uvjerenje izdato isključivo na temelju izjava svjedoka, a uz pomoć prijatelja Josipa Duspare, njegovog ratnog saborca.

On je, u međuvremenu, skinut s liste vojnih penzionera, njegova je prevara zataškana, ali za razliku od mnogih Hrvata za čija se prava tobože on i Čović bore, novca ne manjka.

(Faktor)

Maj 22, 2017

Posted In: Novosti

Grad Goražde: Heroj u ratu, heroj u miru

Goražde – bosanski ponos sa Drine, odnedavno i sa službenim statusom grada, svakako je primjer uspjeha posljednjih godina. Grad koji je nakon okončanja agresije i skoro četverogodišnje opsade izgledao iznureno u svakom pogledu, danas nudi sliku optimizma.

Goražde je jedna od općina u Bosni i Hercegovini sa najrazvijenijom industrijom, a finansijski podaci pokazuju da su vodeće kompanije prošle godine nastavile s uspješnim poslovanjem.

Istraživanje poslovnog portala BiznisInfo, a na osnovu podataka Bisnode BH, pokazuje da uspješnu goraždansku privredu predvode kompanije Bekto-Precisa, po ukupim prihodima, i Unis-Ginex po dobiti i broju zaposlenih.

Zbog ovih kompanija Goražde je postalo grad u kojem ljudi iz cijelog regiona istočne Bosne dolaze raditi, te o kojem pišu čak i svjetski mediji.

Bekto-Precisa, koja je posljednjih godina izrasla u svjetskog giganta, prošle godine je ostvarila prihode od 41 milion KM, po čemu je lider goraždanske industrije.

S druge strane, kompanija Unis-Ginex druga je po ukupnim prihodima, ali je prva po dobiti od 9,8 miliona maraka i po broju radnika – 649.

Među vodećim firmama su još i Pobjeda Tehnology, Pobjeda Rudet i tri kompanija koje pripadaju grupaciji Prevent.

Osim kompanija Oniprom, koja se bavi trgovinom, i Okac koja se bavi izgradnjom objekata, transportom i trgovinom, sve druge firme u prvih 10 bave se industrijskom proizvodnjom, a dominira namjenska industrija.

Ukupni prihodi goraždanskih kompanija u 2016. godini:

  1. Bekto-Precisa 41 milion KM
  2. Unis-Ginex 39,2
  3. Pobjeda Tehnology 18,2
  4. Prevent Goražde 15,1
  5. Emka Bosnia 14,5
  6. Pobjeda Rudet 13
  7. Oniprom 10,7
  8. Prevent Components 9,2
  9. Okac 7,9
  10. Prevent Safety 5,8

Ovaj grad na Drini primjer je mnogo toga pozitivnog što baštini Bosna i naš narod.

Goražde: Heroj u ratu, ali heroj i danas, kada opstanak umnogome zavisi od jačine ekonomije.

 

(MiruhBosne)

Maj 21, 2017

Posted In: Novosti

Prof. dr. David Scheffer: Utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u Bosni i Hercegovini, i ko je za to odgovoran, cilj je vrijedan truda

Profesore Scheffer, bili ste jedan od osnivača ICTY-a i davali ste podršku za formiranje i drugih međunarodnih sudova. Smatrali ste da je provođenje pravde u slučajevima ratnih zločina više nego bitno za međunarodni mir i sigurnost u modernom svijetu, i da kao takvo, kako ste jednom rekli, “ostaje zajednička obaveza svih nas”. Ako imamo u vidu sve što se zadnjih godina dešava u svijetu, mislite li još uvijek da su pravo i pravda bitan preduvjet za politiku mira i sigurnosti koja, čini se, zadnjih godina ozbiljno ugrožava međunarodno pravo, odnosno pravo i pravdu? I smatrate li da se daje prednost obavezi pravnog mišljenja u odnosu na ljudska prava?

Scheffer: Zakon i pravda i dalje imaju ključnu ulogu u međunarodnim poslovima. Ljudska prava su pod opsadom, danas možda više nego posljednjih godina. Autoritarni režimi, čak i neke demokratski izabrane vlade podrivaju poštivanje temeljnih ljudskih prava. U svijetu se poslije 11. septembra, antiterorizam i sigurnosni ciljevi često previše olako koriste kao izgovor za gušenje drugačijeg mišljenja i ograničavanje ljudskih prava. Dok je vladavina zakona na polju zaštite ljudskih prava pod udarom represivnih vlada i dalje se čuju snažni glasovi u mnogim strukturama, među njima i u Ujedinjenim nacijama, koje se bore protiv ove plime skepticizma i poricanja. Danas postoji veliki interes da se proširi sudska praksa Međunarodnog krivičnog suda i uspostave novi hibridni tribunali za situacije, poput one u Siriji, kojima je MKS spriječen da se bavi.

U ime predsjednika SAD-a, Billa Clintona, potpisali ste osnivanje ICC-a, a bili ste i vođa američkog tima za pregovore u kojem je bio i Theodor Meron. Mislite li da je taj potpis odredio Vašu dalju karijeru, s obzirom da ste po dolasku Bushove administracije sklonjeni iz američkog prijedloga da budete sudija ICTY-a, i umjesto Vas je 2001. godine imenovan Theodor Meron?

Scheffer: Ja te događaje iz prošlosti posmatram kao “vodu što protiče ispod mosta”. Bio sam počašćen što me je predsjednik Clinton nominirao za sudiju MKSJ-a i ja sam morao prihvatiti jednu drugačiju realnost u pogledu vlastite budućnosti, kada je Bijela kuća u vrijeme predsjednika Georgea W. Busha, povukla moju nominaciju. Kako mi je tada rekao jedan kolega: “Izbori su važni.”

“Ljudska prava su pod opsadom, danas možda više nego posljednjih godina. Autoritarni režimi, čak i neke demokratski izabrane vlade podrivaju poštivanje temeljnih ljudskih prava. U svijetu se poslije 11. septembra, antiterorizam i sigurnosni ciljevi često previše olako koriste kao izgovor za gušenje drugačijeg mišljenja i ograničavanje ljudskih prava”

Gospođa Madeleine Albright, u to vrijeme ste bili savjetnik u njenom timu, koja je podržala osnivanje ICTY-a, kasnije je na saslušanju na ICTY rekla da niko nije vjerovao da će ICTY ikada profunkcionirati. Zbog čega ste Vi smatrali da treba da pomognete osnivanje i rad ICTY-a?

Scheffer: Stvaranje MKSJ-a je bio čin bez presedana s kojim je započela moderna era međunarodne krivične pravde. Ali, u to vrijeme, 1993. godine, niko nije s izvjesnošću znao da li će on opstati. Taj Tribunal je zahtijevao vodstvo i predanost, iz godine u godinu, kako bi se osigurala održiva podrška vlada i Ujedinjenih nacija. Moj zadatak u prvim godinama, kada sam bio viši savjetnik ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u UN-u, dr. Madeleine Albright, kao i tokom mojih godina dok sam bio na položaju ambasadora Sjedinjenih Država at large za pitanja ratnih zločina, bio je da osiguram kontinuiranu podršku svoje zemlje za Haški tribunal i da ubijedim druge vlade da mu pomognu. Ovaj zadatak je uključio strategije hapšenja optuženih bjegunaca i njihovo dovođenje pred lice pravde u Hagu.

Vijeće sigurnosti UN-a rezolucijom o osnivanju ICTY-a naložilo je i državama bivše SFRJ obaveznu suradnju s ICTY koja, najčešće, ničim nije uslovljavana. Koliko je suradnja tih zemalja bila važna za rad ICTY-a?

Scheffer: Mnogo je godina trebalo da se postignu različiti stepeni suradnje Srbije i Hrvatske tokom trajanja Haškog tribunala, unatoč njihovoj obavezi da surađuju. Ta kašnjenja u suradnji država sa Haškim tribunalom utjecala su ne samo na to da se postigne da Haški tribunal donese pravdu u vezi sa njegovim optuženicima-bjeguncima, već i da pravdu donese Međunarodni sud pravde. To je značilo duge vremenske periode koji su protekli prije no što su bjegunci od pravde koje je Haški tribunal već bio optužio, bivali uhapšeni u Srbiji, a pogotovo da im se sudi na Haškom tribunalu. Čovjek se može upitati zašto je Srbiji toliko vremena trebalo da uhapsi Ratka Mladića i Radovana Karadžića, do čega je došlo tek nakon presude Međunarodnog suda pravde 2007. godine u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije, i koji su toliko dugo odlagani kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida u okviru desetogodišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju kako nalaže Statut Međunarodnog suda pravde.

“Stvaranje MKSJ-a je bio čin bez presedana s kojim je započela moderna era međunarodne krivične pravde. Ali, u to vrijeme, 1993. godine, niko nije s izvjesnošću znao da li će on opstati. Taj Tribunal je zahtijevao vodstvo i predanost, iz godine u godinu, kako bi se osigurala održiva podrška vlada i Ujedinjenih nacija”

Oštro ste kritizirali presude Gotovini, Perišicu, i Stanišiću i Simatoviću, navodeći da ICTY ne može ostaviti u naslijeđe to da se najviši nivoi odgovornosti amnestiraju uvođenjem novih standarda na ICTY.

Scheffer: Ne pretendiram da bilo što od onoga što sam rekao u prošlosti ima utjecaja na Haški tribunal. Ali sam bio ohrabren da, nakon tih konkretnih presuda Haškog tribunala, obrazloženja data u nekim od njih nisu preživjela daljnju sudsku provjeru u nekim drugim slučajevima. Žalbeno vijeće Haškog tribunala, Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu, Žalbeno vijeće Specijalnog suda za Sierra Leone i Vanredno Vijeće sudova za Kambodžu, odbacilo je obrazloženje o odgovornosti za pomaganje i poticanje koje je Haški tribunal dao u predmetu Perišić te – na nivou Sudskog vijeća – u predmetu Stanišić i Simatović, i to u relativno kratkom vremenskom razmaku. Srećom, rezultat je da se predmet Stanišić i Simatović ponovo vodi u Haškom tribunalu, ali, nažalost, presuda o oslobađanju Perišića i dalje se temelji na onome što ja smatram pogrešnim pravnim rezoniranjem, koje su kasnije presude u drugim slučajevima odbacile.

Zbog čega ste prihvatili da radite na reviziji presude po tužbi BiH protiv Srbije? Ovo pitam u kontekstu prakse ICJ-a koja je i prije podnošenja revizije, a na šta su upozoravali neki pravni stručnjaci, bila osuđena na propast, jer sudije ICJ-a nikad nisu poništile svoju odluku.

Scheffer: Činjenica da sudije Međunarodnog suda pravde nisu u prošlosti revidirale nijednu presudu na osnovu zahtjeva za reviziju irelevantna je za bilo kakvu odluku da se podnese zahtjev za reviziju u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije. Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine. Bilo bi neodgovorno ignorirati taj razvoj događaja i dopustiti da presuda Međunarodnog suda pravde u ovom predmetu iz 2007. godine ostane neosporena.

“Čovjek se može upitati zašto je Srbiji toliko vremena trebalo da uhapsi Ratka Mladića i Radovana Karadžića, do čega je došlo tek nakon presude Međunarodnog suda pravde 2007. godine u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije, i koji su toliko dugo odlagani kako bi se izbjeglo da Međunarodni sud pravde uzme u obzir i konačne presude Haškog tribunala u tim slučajevima po pitanju genocida u okviru 10-godišnjeg roka za podnošenje zahtjeva za reviziju kako nalaže Statut Međunarodnog suda pravde”

Da li je po Vama problem presude ICJ-a iz 2007. godine, kojom nije utvrđeno da je Srbija odgovorna za genocid počinjen u BiH, u dokazima ili pravnim standardima koji su tada primjenjeni u ICJ?

Scheffer: Naš stav je da je Međunarodni sud pravde utvrdio actus reus (u međunarodnim tribunalima se upotrebljava kao kategoriziranje elemeneta zločina genocida; actus reus se može razlučiti na djelo, posljedicu i okolnosti, prim.aut.) genocida počinjenog u Bosni i Hercegovini tokom 1992. godine, ali da neuspjeh Međunarodnog suda pravde da utvrdi mens rea (genocidna namjera, prim.aut.) specifične namjere izvršenja tog genocida zahtijeva ispravku u svjetlu 10-godišnjeg suđenja pred Haškim tribunalom, koje je uslijedilo nakon odluke donesene 2007. godine. Mi vjerujemo da su dokazi o specifičnoj namjeri da se počini genocid izneseni u sudnicama Haškog tribunala i da Međunarodni sud pravde treba razmotriti te dokaze kako bi došao do realističnije slike, i obrazloženije procjene onoga što se stvarno desilo 1992. godine. Ukoliko Međunarodni sud pravde zaključi da se u određenim općinama Bosne i Hercegovine genocid 1992. godine doista desio, onda treba utvrditi i da li je Srbija snosila bilo kakvu odgovornost za taj genocid počinjen 1992. godine. Međunaodni sud pravde je već bio “postavio stol” za tu analizu u svojoj presudi iz 2007. godine, a mi smo iznijeli posljednji “tanjir” dokaza kako bi tom Sudu omogućili da dođe do bolje presude o pitanju genocida, odluke zasnovane na boljem poznavanju činjenica.

Nakon odbijanja zahtjeva za reviziju rekli ste da je “procedura pobijedila pravdu”. Šta ste time konkretno mislili? Koji su bili argumenti Registrara ICJ-a za odbijanje zahtjeva, a šta je bila argumentacija bh. tima? Je li Vam bilo poznato da je ICJ već ranije osporio legitimitet bh. agenta?

Scheffer: Izjava predsjednika Međunarodnog suda pravde odražava poziciju Međunarodnog suda pravde. Ja vas upućujem na moj tekst “Just Security” (“Samo sigurnost“) na https://www.justsecurity.org/38733/realities-application-revision-bosnia-herzegovina-v-serbia/, gdje ćete naći argumente bosanskog tima. Mi smo bili upoznati sa pozicijom Registrara, ali to ne znači da je ona odgovorila na cjelokupnost pitanja za koju vjerujemo da ga trebaju razmotriti sudije Međunarodnog suda pravde, a ne samo Registrar po dostavljanju zahtjeva za reviziju. Ja ne mogu govoriti o tim pitanjima u ime Registrara; morat ćete njih pitati.

“Žalbeno vijeće Haškog tribunala, Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog tribunala za Ruandu, Žalbeno vijeće Specijalnog suda za Sierra Leone i Vanredno Vijeće sudova za Kambodžu, odbacilo je obrazloženje o odgovornosti za pomaganje i poticanje koje je Haški tribunal dao u predmetu Perišić te – na nivou Sudskog vijeća – u predmetu Stanišić i Simatović, i to u relativno kratkom vremenskom razmaku”

(Iz teksta “Just Security”: “…Aplikacija za reviziju presude je dostavljena registraru u Palači mira u Haagu 23. februara 2017. godine. Agent BiH koji je predao aplikaciju bio je Sakib Softić, koji je na tu poziciju imenovan odlukom Predsjedništva BiH 4. oktobra 2002. godine. Četvrtog novembra 2002. godine, kada je počelo iznošenje usmenih podnesaka zbog zahtjeva za reviziju iz Srbije, Sud je, bez oklijevanja, tretirao Softića kao agenta BiH. Softić je predstavljao BiH tokom procesa revizije i nisu postojale indicije da bi, ukoliko gospodin Softić dostavi aplikaciju za reviziju u spornom slučaju, njegovo imenovanje zahtijevalo novu odluku Predsjedništva BiH. Drugim riječima, Sud je prihvatio odluku Predsjedništva BiH od 4. oktobra 2002. godine i u slučaju revizije koja je pokrenuta iz Srbije, a Srbija to nije dovodila u pitanje. Iz perspektive Ustava BiH i procedura Predsjedništva BiH, uloga gospodina Softića u tim procedurama revizije je bila savršeno legitimna. Gledajući iz iste te perspektive, ne postoji razlog da gospodin Softić ne bude legitiman agent i u situaciji u kojoj BiH traži reviziju. Na to smo podsjetili registrara ICJ-a tokom diskusije 23. februara 2017. godine, te u daljoj komunikaciji sa Sudom. Snaga ovog argumenta bi mogla biti razlog zbog kojeg predsjednik ICJ-a nije eksplicitno naglasio pitanje imenovanja u svojoj izjavi od 9. marta…

…Međunarodni sud pravde je odbio aplikaciju za reviziju presude od 26. februara 2007. godine, kojom bi se ponovo otvorio jedan od najvažnijih slučajeva genocida u BiH tokom rata 90-ih godina. Pismo Registrara, Philippea Couvreura, upućeno 9. marta, te odgovarajuća izjava predsjednika ICJ-a, Ronnyja Abrahama, površni su istupi kojim se nisu uspjeli objasniti pravni razlozi na osnovu kojih su donijeli svoje zaključke. U izostanku takvog rasuđivanja, vjerovatno će biti nesuglasica i velikog broja dezinformacija u vezi sa stvarnim događajima vezanim za najvažniji slučaj genocida u zemljama bivše Jugoslavije…

…Iskreno smo vjerovali da Registrarov uslov nije utemeljen u Statutu, pravilima i ranijoj praksi ICJ-a. Zaista, predsjednik ICJ-a je naglasio drugačiju poentu u svojoj izjavi od 9. marta, kada je kazao da je Sud smatrao da je sadržaj sve komunikacije sa Sudom tokom 2. marta 2017. godine “demonstrirao da ne postoji odluka koju su donijele nadležne institucije u ime BiH kao države da se pokrene postupak revizije presude od 26. februara 2007. godine…” To ukazuje na drugačiju poentu: nedostatak institucionalne odluke da se podnese zahtjev za reviziju presude. Sudije su izbjegle javno odlučivati o spornom pitanju, vjerovatno zbog novina u ovom konkretnom pitanju, u kojima bi se Sud mogao pozvati na Statut, pravila i praksu i jer bi to zahtijevalo sadržajnije upoznavanje o bosanskim zakonom. Stoga su odbili ovo pitanje i odlučili da naglase nedostatak nove odluke “nadležnih institucija” za podnošenje revizije…

… Ključna tačka koja bi se mogla skrivati iza izjave predsjednika ICJ-a od 9. marta je da, kako ja shvatam, nije samo kolektivna odluka Predsjedništva BiH potrebna za donošenje odluka, već su kolektivne odluke potrebne i za izmjene ranijih zaključaka. Nije postojala takva odluka Predsjedništva BiH koja se ticala ovlaštenja Sakibu Softiću iz oktobra 2002. godine. Zbog toga pravni argumenti ukazuju da gospodin Softić ostaje ovlašteni agent. Ostaje misterija zašto je ICJ tražio novi dokaz o institucionalnoj odluci da se pokrene revizija, kada je agent imao ovlaštenje da je podnese bez novih institucionalnih odluka…

…izjava predsjednika ICJ-a od 9. marta u suštini ponavlja stavove bosanskih Srba da ne postoji kolektivna odluka “nadležnih institucija”, u ovom slučaju tročlanog Predsjedništva, da se pokrene revizija i zbog toga ona mora biti odbijena. Nedostatak takve odluke kolektivnog Predsjedništva je jasan zbog toga što srpski član Predsjedništva nikada ne bi pristao na podnošenje zahtjeva za reviziju. Pitanje koje je ICJ trebao pažljivije i transparentnije razmotriti jesu bh. zakonske regulative po kojima se imenuje agent i da li, prema bh. zakonima, to ovlaštenje pokriva i aplikaciju za reviziju presude, koja je podnesena 23. februara 2017. godine…

…Uloga Srbije u pomaganju bosanskim Srbima u tom periodu je poznata ICJ-u od ranije, ali mnogo više dokaza se pojavilo nakon 2007. godine. Međunarodni sud za ratne zločine će uskoro donijeti odluku o krivici ili nevinosti Mladića i Karadžića po optužbama za genocid tokom 1992. godine. Aplikacija za reviziju je bila pripremljena da ponudi ICJ-u potrebnu priliku da pregleda dokaze kako bi odlučili da li se genocid dogodio 1992. i da li je Srbija odgovorna za to. Historija neće blagonaklono gledati na odluku Međunarodnog suda pravde o odbijanju aplikacije za reviziju.)

Kako objašnjavate stav Registrara u drugom, posljednjem pismu, u kome se konstatira da nema odluke BiH o pokretanju revizije? Je li to utemeljeno na Statutu ICJ-a?

Scheffer: Ponovo, ne mogu govoriti za Registrar. Mi ne vjerujemo da je Registrar pružio odgovarajuće objašnjenje svoje pozicije.

Na koje opcije ste mislili kad ste nagovijestili da postoji mogućnost nastavka procesa pred ICJ?

Scheffer: Nisam u poziciji da javno raspravljam o tim opcijama.

“Činjenica da sudije Međunarodnog suda pravde nisu u prošlosti revidirale nijednu presudu na osnovu zahtjeva za reviziju irelevantna je za bilo kakvu odluku da se podnese zahtjev za reviziju u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije. Mi smo čvrsto vjerovali da smo imali, i da još uvijek imamo, jake argumente za reviziju na osnovu ukupnosti dokaza o genocidu u 1992. godini, što je utvrđeno u predmetu Mladić pred Haškim tribunalom do decembra 2016. godine”

Ukoliko bi se u sudskoj proceduri u BiH utvrdilo da su srpski i hrvatski član Predsjedništva BiH u svojim pismima na odgovor Registrara dezavuisali i doveli u zabludu ICJ, odnosno da su lažno prikazali status i sakrili informacije o legitimitetu bh. agenta da li bi to za ICJ možda bio dovoljan razlog za revizioniranje podnesene revizije?

Scheffer: Nadati se da će svaki takav nalaz sudova u Bosni i Hercegovini dovesti do razmatranja u Međunarodnom sudu pravde.

Možete li reći nešto više o novim činjenicama, što je u bh. javnosti izazvalo velike polemike uz tvrdnje da je bilo nemoguće za samo “deset dana prije isteka roka pronaći nove dokaze”. Jeste li imali nove činjenice i koje, ili je to bio politički gest, kako su neki kritičari tvrdili?

Scheffer: Zahtjev za reviziju pruža argumente u pogledu ukupnosti dokaza, što ja kratko obrazlažem i u članku Just Security. Osim ukupnosti dokaza na kojima smo mi temeljili zahtjev za reviziju, mi nismo postupali na temelju  bilo koje pretpostavke ili neke osobite nade da će prije roka biti otkriveni dodatni novi dokazi odlučujućeg karaktera. Možda ima izvjesne zabune u javnosti u pogledu prirode dokaza na koje se mi oslanjamo. To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016, trebali, po našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u Bosni i Hercegovini tokom 1992. godine.

“Možda ima izvjesne zabune u javnosti u pogledu prirode dokaza na koje se mi oslanjamo. To su dokazi koji su već otkriveni u sudnicama Haškog tribunala i koji su, u svojoj ukupnosti, onako kako su dosegnuti u decembru 2016, trebali, po našem mišljenju, dovesti do toga da Međunarodni sud pravde ponovo otvori svoju analizu genocida u Bosni i Hercegovini tokom 1992. godine”

Kritičari traže da se objavi sadržaj revizije. Mislite li da to treba uraditi?

Scheffer: Odluka o objavljivanju zahtjeva će se donijeti u Sarajevu.

Najveći dio žrtava s ogorčenjem je reagirao na pismo Registrara o odbijanju revizije, i pružili su podršku i pravnom timu i Vama i Izetbegoviću. Koliko Vama znači ta podrška?

Scheffer: Njihovu podršku veoma cijenim. Ovo je ozbiljan posao koji zaslužuje naša kontinuirana nastojanja.

Imate poseban odnos sa žrtvama širom svijeta. Šta oni najviše očekuju?

Scheffer: Kad se sretnem sa žrtvama u Africi, Aziji, Evropi, ili drugdje, oni mi uvijek govore o svojoj želji da se postigne pravda za užasne zločine koje su podnijeli. Nedavno sam saznao za izbjeglice koje dolaze iz Južnog Sudana i govore humanitarnim radnicima da treba stati na kraj nekažnjavanju zločina koji su nad njima počinjeni. Oni traže pravdu. U Kambodži, 40 godina nakon Pol Potovog režima, preživjeli i dalje traže pravdu i žale se da se nije postiglo dovoljno pravde.

Za rad na reviziji rekli ste da je “ovo nešto za što se vrijedi boriti”. Šta ste time mislili?

Scheffer: Utvrđivanje istine o onome što se događalo 1992. godine u Bosni i Hercegovini, i ko je za to odgovoran, očito je cilj vrijedan truda, te time i vrijedan da se za njega bori u dvoranama u kojima se donosi pravda.

Izvor

Mart 24, 2017

Posted In: Bošnjaci, Dijaspora, Novosti, RBiH

Izvještaj od 17. marta 2001.: Miloševićev režim plaćao je počinioce genocida koji su završili u Hagu

U kabinet tadašnjeg premijera Srbije Zorana Đinđića, 17. marta 2001. godine, iz Generalštaba Vojske Jugoslavije stigao je izvještaj o 30. kadrovskom centru. Između ostalo, navedeno je da je ovaj centar Vojske Jugoslavije formiran 10. novembra 1993. godine naredbom predsjednika Savezne Republike Jugoslavije, Slobodana Miloševića, piše Patria.

Centar su činili pripadnici Vojske Jugoslavije koji su upućeni na teritoriju Republike Srpske i govori o njihovom statusu do 2001. godine, odnosno potvrda je da je sve pripadnike 30. kadrovskog centra plaćao režim Slobodana Miloševića, kako tokom agresije na BiH tako i postratnih šest godina.

Ovaj dokument, jedan je u nizu koji je Srbija prije desetak godina predala Haškom tužilaštvu, ali pod uvjetom da se određeni dijelovi zatamne ili da se uopće ne koristi.

Ovim je dopisom koji je premijeru Đinđiću uputio tadašnji načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije general Nebojša Pavković predloženo da se 1.841 profesionalni pripadnik 30. kadrovskog centra skine sa budžeta Savezne Republike Jugoslavije, a da njihovo finansiranje preuzme Vlada RS.

Također, naglašeno je da su mjesečna primanja pripadnika 30. kadrovskog centra veća od primanja pripadnika Vojske Jugoslavije.

Na spisku se među 1.841 pripadnikom 30. kadrovskog centra kojeg je plaćala tadašnja Srbija na čijem je čelu bio predsjednik Vojislav Koštunica, nalazi haški optuženik Ratko Mladić, general Momir Talić kojeg je Haško tužilaštvo 1999. optužilo za zločine u BiH (umro 2003.), Radislav Krsić osuđen na 35 godina zatvora za genocid u Srebrenici, Novak Đukić osuđen na 20 godina zbog zločina na Tuzlanskoj kapiji…

Također, veliki broj onih koji su do 2001. godine primali platu iz budžeta Srbije kao pripadnici 30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije, danas su visokopozicionirani oficiri u Oružanim snagama BiH, obavještajno-policijskim agencijama na nivou države i entiteta RS.

Februar 22, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment

FAŠIZAM U BEOGRADU – Navijači Zvezde poslali sramnu poruku Pazarcima (Video)

Novi Pazar, Srbija – Prvo kolo proljetnog dijela šampionata Srbije donijelo je i prve incidente.

U glavnoj ulozi bili su navijači Crvene zvezde koji su provocirali pristalice Novog Pazara.

Nakon što je FK Novi Pazar u Fudbalski savez Srbije podnijeli neobičan zahtjev i tražili da im se na bosanskom jeziku dostavi odluka Disciplinske komisije FSS, s obzirom na to da dobijenu na srpskom nisu razumjeli, odgovorili su im Delije na današnjem meču odigranom na stadionu “Rajko Mitić“ (bivša Marakana).

Najvatrenije pristalice Crvene zvezde, Delije, uputile su sramnu poruku, podignuvši sraman transparent na kojem je pisao odlomak iz romana Vuka Draškovića “Nož”:

– Majko, znaš li ti turski? Okle kad nijesam išla u školu? Ali majko, zašto govorimo srpskim jezikom? Ajde spavaj sine, manje će boljeti – napisale su Delije.

Uz sramni transparent, uobičajeni dekor na tribinama bila je i slika četničkog vojvode Draže Mihailovića, zbog koje su i prošle godine izbili incidenti na meču ovih klubova u Novom Pazaru.

(faktor.ba)

Februar 19, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment

Aplikaciju Bosne i Hercegovine za reviziju presude sačinili su vrhunski međunarodni pravni stručnjaci

U Sarajevu je danas održano savjetovanje o podnošenju zahtjeva za reviziju presude po tužbi Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid. Kako je odlučeno, Bosna i Hercegovina će ponovo pokrenuti reviziju Tužbe protiv Srbije. Potvrdio je to večeras Bakir Izetbegović u obraćanju javnosti nakon što je završen sastanak u Sarajevu, izvještavaju bosanski mediji.

– Želim jasno i decidno da razjasnim jednu stvar. Cilj današnjeg okupljanja nije, niti može biti, donošenje odluke o podnošenju aplikacije za reviziju presude Međunarodnog suda pravde BiH od 26. februara 2007. godine. Cilj današnjeg okupljanja je upoznati vas sa bitnim elementima aplikacije za reviziju i dobiti vašu iskrenu podršku za njeno podnošenje – kazao je Izetbegović.

-On je podsjetio prisutne da je Predsjedništvo BiH odlukom od 4. oktobra 2002. godine imenovalo profesora Sakiba Softića za pravnog agenta Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu po tužbi naše zemlje protiv SR Jugoslavije.

– Odluka Predsjedništva donesena je legalno, u skladu sa Ustavom BiH i Poslovnikom o radu Predsjedništva BiH. Ta odluka Predsjedništva nikada nije stavljena van snage, niti je na bilo koji način izmjenjena od dana kada je donesena. Tom odlukom Predsjedništvo BiH dalo je profesoru Softiću generalnu punomoć da zastupa BiH pred Međunarodnim sudom pravde i da preduzima sve pravne radnje koje su propisane i predviđene Statutom i Pravilima Međunarodnog suda pravde u Hagu. Jedna od tih pravnih radnji jeste i podnošenje aplikacije za reviziju presude od 26. februara 2007. godine. Dakle, profesor Softić je ovlašten odlukom Predsjedništva iz 2002. godine da podnese zahtjev za reviziju i nije potrebna nikakva nova odluka ili novo imenovanje Predsjedništva BiH – objasnio je Izetbegović, naglasivši da odluka Predsjedništva BiH iz 2002. godine u sebi sadrži potrebni mandat i ovlaštenje.

Izetbegović je poručio da oni koji tvrde da Sakib Softić nema ovlaštenje da u ime Bosne i Hercegovine podnese zahtjev za reviziju to moraju dokazati pravnim argumentima.

– Moj odgovor onima koji tvrde da se ovdje radi o nekakvom vaninstitucionalnom djelovanju, o izlaženju iz okvira Ustava BiH, o jednostranom donošenju odluka je slijedeći: to nije tačno – izjavio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina, smatra Izetbegović, mora biti država vladavine prava, te se sve odluke Predsjedništva BiH moraju poštovati, bez obzira da li se one sviđaju nekima ili ne.

– Tako je i sa ovom odlukom Predsjedništva iz 2002. godine, kojom je profesor Softić imenovan za pravnog agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Ta odluka Predsjedništva ima da se poštuje i po njoj ima da se postupa – poručio je Izetbegović.

Softić je, dodaje Izetbegović, uložio višegodišnje napore u prikupljanju novih elemenata i činjenica, te skoro godinu dana intenzivnog rada podržanog od strane domaćeg ekspertnog tima kojeg je okupio, te najuglednijih međunarodnih pravnih stručnjaka.

– Aplikaciju Bosne i Hercegovine za reviziju presude sačinili su vrhunski međunarodni pravni stručnjaci. Moram da kažem da bi čak i najveće i najmoćnije države poželjele da imaju ovakav tim brilijantnih pravnih stručnjaka, i da bi pozavidjele BiH na tome što su ovakvi stručnjaci odlučili da svojim znanjem, iskustvom i profesionalnom reputacijom stanu iza ovog zahtjeva za reviziju – izjavio je Izetbegović, izrazivši uvjerenje da je ova aplikacija pravno kredibilna i u skladu sa Statutom i Pravilima Međunarodnog suda pravde.

-Pravičan sudski epilog tužbe za genocid je, smatra član Predsjedništva BiH, interes svake žrtve, svakog patriote i svakog pravdoljubivog čovjeka. Kada je u pitanju najavljena politička kriza u BiH zbog podnošenja zahtjeva za reviziju i negativan utjecaj na odnose Srba i Bošnjaka, te Srbije i BiH, Izetbegović ističe da će kriza biti, ali ne u onoj mjeru u kojoj se sada njome prijeti.

– Teške krize, blokade i pobune dešavaju se kada državi, narodu ili velikoj grupi ljudi pokušavamo oduzeti neko vitalno pravo. Ovaj zahtjev za reviziju ne oduzima ničije pravo. Oni koji nas plaše krizama ustvari pokušavaju nama oduzeti pravo koje nam neosporno pripada, a to je pravo pristupa sudu, pravo na traganje za pravdom i istinom. Svjesni su oni toga i dobro znaju da bi isto postupali da su na našem mjestu. Istina treba svakome, pa čak i onima koji joj se odupiru. Istina koju će ispisati nepristrasne, stručne, međunarodne sudije – izjavio je Izetbegović.

Odustajanje od revizije bi, dodao je on, nanijelo katastrofalnu štetu dignitetu žrtava, dignitetu naroda i države Bosne i Hercegovine.

– Bošnjaci, Srbi i Hrvati žive izmiješani stotinama godina, i nastaviće da žive izmiješani u vijekovima koji su pred nama. Samo na istini, kao na čvrstom temelju, taj budući život se može graditi i izgraditi za dobrobit triju naroda i dobrobit svih građana koji naseljavaju Balkan – zaključio je Izetbegović, prenosi Faktor.

“Namjera je da probosanske snage saslušaju prezentaciju ekspertnog tima koji je sačinio naš zahtjev za reviziju naše presude, da se obave te konsultacije. Uglavnom je taj zahtjev gotov i zahtjev za podnošenje revizije presude ide sljedeće sedmice”, kazala je uoči današnjeg sastanka u Vijećnici za RSE Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode, koje je sa još tri nevladine organizacije osnovalo Fondaciju “Pravda za Bosnu i Hercegovinu”.

Skup u Sarajevu održao se upravo u organizaciji te fondacije i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a na inicijativu člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića. Poziv na skup dobilo je oko stotinu osoba; političkih lidera, pravnih eksperata, predstavnika nevladinih organizacija…

(MiruhBosne)

Februar 17, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment

KONAČNA ODLUKA: BiH pokreće reviziju presude protiv Srbije

Konačna odluka: BiH pokreće reviziju presude protiv Srbije

Foto: Klix.ba
Sastanku su prisustvovali reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović, bivši član Predsjedništva BiH Beriz Belkić, vrh SDP-a BiH predvođen predsjednikom stranke, bivši član Predsjedništva BiH Ejup Ganić, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić, predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Šefik Džaferović, predsjednik Stranke za BiH Amer Jerlagić, predsjednik BPS-a i general Sefer Halilović , predsjednik DF-a Željko Komšić, te predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović koji je pokrovitelj današnjeg savjetovanja.

Ekspertni tim koji su činili članovi Fondacije “Pravda za BiH” i Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, zaključio je da postoji dovoljno dokaza da se krene u proces revizije presude.

Na skupu je izneseno i više argumenata koji potvrđuju da Sakib Softić ima mandat agenta i da može pokrenuti proces revizije.

Nakon kratkih diskusija prisutni su jednoglasno usvojili zaključke od kojih je ključni da se podržava stav agenta Sakiba Softića da su se stekli uslovi za podnošenje aplikacije.

Savjetovanje je završeno u 17 sati i 30 minuta, a zaključci će javnosti biti saopćeni na pres konferenciji.

klix.ba

Februar 17, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment

Novi Pazar se obratio Fudbalskom savezu Srbije: Ne razumijemo srpski, prevedite na bosanski!

Novi Pazar i Borac iz Čačka, po svemu sudeći, pronašli su ”rupu” u zakonu, odnosno mogućnost kako da registruju igrače, uprkos zabrani Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Srbije, a da prethodno nisu izmirili sve obaveze prema bivšim igračima i trenerima.

 

Masovnu pojavu u redovnim sudovima (da odlože, odnosno odugovlače sa procesom) iskoristili su i u Novom Pazaru. Komisiji za žalbe i molbe FSS, Pazarci su jučer predali neobičan zahtjev. Oni su tražili da im se na bosanskom jeziku dostavi odluka Disciplinske komisije FSS, s obzirom na to da dobijenu na srpskom nisu razumjeli.

Po Ustavu Republike Srbije imaju pravo da traže odluku na svom jeziku. Ukoliko žalba bude prihvaćena, to automatski znači da odluka Disciplinske komisije nije pravosnažna.

FSS će morati sada da angažuje prevodioca na bosanski jezik i napiše novo rješenje o zabrani registrovanja igrača Novom Pazaru. Kako se radi o dužem procesu, uprava Novog Pazara kluba imat će dovoljno vremena da licencira sve novajlije, prenosi Sportski Žurnal.

Uz sve to Novi Pazar ima i pravo na žalbu kad dobije rješenje na bosanskom jeziku, tako da će cijeli postupak sigurno potrajati nekoliko sedmica. Završit će se, u međuvremenu, prelazni rok, tako da će zabrana važiti za naredni ljetni.

Faktor.ba

Februar 17, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment

Knjiga ‘Babo’ Milorada Ulemeka Legije otkriva ulogu Srbije u ratu protiv BiH

Bosna i Hercegovina do kraja mjeseca treba odlučiti da li će podnijeti zahtjev za reviziju presude protiv Srbije, pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, zbog kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida početkom ‘90-ih.

Međunarodni sud u Hagu je 2007. presudio na način da je Vojska i policija bh. entiteta Republika Srpska odgovorna za genocid u Srebrenici, a Srbija kažnjena jer je znala a nije spriječila genocid. Bh. strana deset godina kasnije želi reviziju te presude. Smatra se da postoji veliki broj dokaza o tome da je režim Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije, direktno učestvovao u zločinima i genocidu u BiH.

Priča o reviziji ove presude zategnula je političke odnose u zemlji. Predstavnici bosanskih Srba protive se pokretanju postupka za reviziju presude. Tvrde da Bosna i Hercegovina zahtjev za reviziju presude može podnijeti jedino u slučaju novih dokaza u učešću Srbije u ratu protiv Bosne i Hercegovine. A, Bosna i Hercegovina, tvrde, nema novih dokaza.

S druge strane, veliki broj domaćih i međunarodnih pravnika, kao i historičari, smatraju da dokaza ima. I to na pretek.

Akademik Smail Čekić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava navodi kako su najvišu komandnu strukturu “Vojske Republike Srpske” činili oficiri Vojske Jugoslavije, pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, među kojima je i general Ratko Mladić, kojem se trenutno sudi pred Međunarodnim sudom u Hagu.

Svi članovi Glavnog štaba “Vojske Republike Srpske” i mnogi drugi oficiri, podoficiri i građanska lica u “Vojsci Republike Srpske” (na ključnim dužnostima u korpusima, brigadama, bataljonima i četama, na raznim komandnim nivoima “Vojske Republike Srpske”) bili su de iure i de facto pripadnici Vojske Jugoslavije, odnosno oni su bili organ države Savezne Republike Jugoslavije, koji su, u skladu sa Odlukom o određivanju zadataka i teritorije na kojoj se služba vrši pod otežanim (posebnim) uslovima, izvršavali zadatke na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, a koja je definirana kao sastavni dio teritorije Savezne republike Jugoslavije – navodi, između ostalog, akademik Čekić u svom komentaru.

O učešću vojnika Srbije u agresiji na BiH svjedoči i knjiga „Babo“, autora Milorada Ulemeka Legije. Ulemek je bio član Srpske dobrovoljačke garde (Arkanovi Tigrovi), jedinice koja je ‘90-ih brzo postala poznata po brojnim ratnim zločinima na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. A, Srpska dobrovoljačka garda bila je pod direktnom komandom Službe državne bezbjednosti Srbije. Postoje brojni vojni izvještaji u kojima se vlasti Srbije izvještavaju o stanju sa ratišta u BiH.

Ulemek u knjizi „Babo“ do detalja opisuje ratne dane iz Bosne i Hercegovine, saradnju sa Fikretom Abdićem, vezu sa vlastima iz Srbije…

Od svih knjiga, koje sam do sada napisao, ova knjiga je najteže potekla iz mene. Ona je proživljeno i istinito svjedočenje o događajima koji su se desili prije više od dvije decenije, a koji su u meni, kao flashbackovi, budili veoma jaka osjećanja, koja su, u velikoj mjeri, bila podstaknuta i mojom emotivnom vezanošću za taj očev zavičaj, koji sam posjećivao u mom djetinjstvu. Riječ je o području u blizini Petrove gore, na kome je od davnina živio i opstajao srpski živalj, kao i na području cijele Krajine – napisao je, između ostalog, Ulemek u knjizi.

                             *** 
– Ovaj debeli, kasnije sam saznao bio je komandant 21. kordunaškog korpusa, zvao se Mirko Bosanac. On je, po mom osjećanju, mogao samo da komanduje nekom „jagnjećom brigadom“, što je vjerovatno i radio, sudeći po njegovom izgledu.

– Gospodo, mislim da nema neke naročite potrebe da se predstavljamo, svi znamo zbog čega smo se ovdje okupili…

Tu sam podigao ruku. General prekide tek započeto izlaganje i pogleda me ispod oka.

Druže generale, ja se izvinjavam što prekidam vaše izlaganje. Ali, ja stvarno ne znam zbog čega sam pozvan, i koji je razlog zbog čega smo se ovdje okupili – izgovorio sam tobože iznenađeno, mada me u tom trenutku boljelo dupe zbog čega smo se okupili, jer svakako ću to saznati u narednih pola sata… A situacija je bila da tri dana dumam gdje su me to poslali. Da niko to nije znao ili htio da mi kaže i sada sjedim u prostoriji sa pedesetak starješina i sa ovim debelim generalom i svi osim mene izgleda znaju zašto su se ovdje našli…

– E da si samo malo sačekao saznao bi i ti zbog čega i zašto. Ali ti, Legija, moraš ono tvoje – reče mi on kroz osmijeh, ali mu je ton nagovještavao da je bolje da začepim.

Na pomen mog imena, mnogi su iskrivili vratove, da bi me bolje vidjeli. Nije da sam baš bio čuven, ali znalo se tu i tamo ko sam. Klimnuo sam glavom, i on je nastavio svoje izlaganje.

Suština je bila sljedeća: Radilo se o Cazinskoj Krajini, ukazala se mogućnost da se napokon cijela ta teritorija koja je od početka rata bila pod kontrolom Petog korpusa Armije BiH stavi pod našu kontrolu. Naime, Cazinska Krajina ili Zapadna Bosna kako su je sada zvali, bila je od samog početka rata kost u grlu i Republici Srpskoj Krajini – piše Ulemek u knjizi…

– Sama teritorija protezala se od Velike Kladuše i Vrnograča, pa sve dole na jug do Bihaća. Zatim, istočno od Bosanske Krupe preko Cazina pa da Ličkog Petrovog Sela, uključujući i bivši strateški važan aerodrom Željavu… Taj veliki prostor branio je Peti korpus, podijeljen na sedam brigada, od kojih je najzajebanija i najozloglašenija bila 505. Bužimska brigada – opisuje Ulemek dalje svoje prve dane na ratištu u Bosni i Hercegovini.

Nastavlja se…

nap.ba

Februar 16, 2017

Posted In: Novosti, RBiH

Leave a Comment

Profesor uzgaja 300 ovaca: Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. Ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo

Selo Argud na oko 940 metara nadmorske visine, pripada zajednici sela Bjelimići, koje se nalazi u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 kilometara od Boračkog jezera, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja. Prije rata, Argud je brojao oko 20 domaćinstava, a danas je stanovništvo ovog malog sela prepolovljeno.

Izet Trnka rođen je u Argudu 1970. godine, gdje je završio osnovnu školu, dok je Elektrotehničku školu završio u Sarajevu. Kako pripada generaciji koju je rat omeo u sticanju fakultetskog obrazovanja, Trnka je tek nakon rata upisao Pedagoški fakultet na Univerzitetu “Džemal Bijedić” u Mostaru, koji je završio u roku i stekao zvanje profesora pedagogije.

Nakon mature uzeo pušku i branio zemlju

U razgovoru za AA ,Trnka je rekao kako se nakon završetka Elektrotehničke škole u Sarajevu vratio u Argud, gdje je rat proveo kao borac u jedinici formiranoj na tom prostoru.

“Po završetku rata upisao sam Pedagoški fakultet u Mostaru, završio sam u roku, diplomirao. Kada je trebalo da obavim pripravnički staž, tada sam naišao na određene poteškoće u pronalasku ustanove, škole pri kojoj bih obavio staž. Nekako sam uspio. No, taj teški put u pronalasku staža mi nije najbolje legao i ja sam donio odluku da se vratim na selo. Počeo sam se baviti stočarstvom, tačnije ovčarstvom”, kazao je Trnka.

Istakao je kako period od posljednjih deset godina nije bio lagan. Počeo je faktički od nule.

“Krenuo sam sa nekih 20 ovaca, danas imam stado od 300 ovaca. Prezadovoljan sam trenutnim stanjem. Može se živjeti od poljoprivrede i stočarstva. U svakoj branši ima posla”, smatra Trnka.

Na pitanje da li danas razmišlja o radu u struci profesora pedagogije, Trnka je odgovorio:

“Definitivno, moja odluka je selo, stočarstvo, poljoprivereda. Ne pratim više konkurse, ne prijavljujem se. I ako bih morao sada birati između ovoga što trenutno radim i struke, izabrao bih selo i stočarstvo.”

Dodao je kako mu je na samom početku možda bilo malo žao jer neće raditi posao iz struke, no sada, kako je rekao, više o tome ne razmišlja.

Selo i stočarstvo su moj život i opredjeljenje

– Stekao sam zvanje profesora pedagogije. Na samom početku, kada sam se opredijelio za ovo, možda mi je bilo malo žao, jer se u tih četiri godine studiranja ipak mnogo uložilo. Sada, nakon 10 godina, ne razmišljam o tome. Pronašao sam se, lijepo mi je, ne razmišljam ni o fakultetu, ni o struci. Ovo je moj život i opredjeljenje. Diploma je tu, ponekad s nje obrišem prašinu – kazao je Trnka.

Na pitanje kako izgleda njegov radni dan, kazao je kako sa radom počinje svaki dan u pola osam.

– Ustajanje je u pola osam i slijedi obilazak štala, bar u ovom zimskom periodu kada je u toku janjenje. Zatim puštamo stado na njivu, gdje polažemo sijeno. To je sve do podne, a nakon toga se ponovo vrši ista aktivnost. To je jedan ustaljeni program tokom zime, sve se, dakle, svodi na prehranu životinja i njihovu njegu – istakao je Trnka.

Prije nekoliko godina registrovao je i firmu, odnosno pokrenuo tzv. obrtničko gazdinstvo osnovano na poljoprivredi i stočarstvu, na osnovu kojeg uplaćuje svoj radni staž.

Poruka mladima da ostanu i grade zemlju

Trnka je dodao kako se i danas dobro sjeća predratnog vremena u selu Argud, kada su mještani imali dosta stoke, goveda, konja i ovaca. No, dodao je kako se danas to stanje totalno promijenilo.

– Nije moguće, čak, povući ni paralelu današnjeg stanja sa onim prijeratnim. Kao dijete iz tog predratnog vremena se sjećam da je u selu bilo dosta stoke, goveda, konja i ovaca. Međutim, sad se svelo na par domaćina koji se time bave. Samo jedan podatak koji je pronađen u našem mjesnom uredu iz 1976. godine, tada je u Bjelimićima na popisu bilo oko 30.000 ovaca, za koje se plaćala tzv. pašarina. I to su samo podaci o zavedenim. Danas na čitavom području, u 18 sela, ima možda 2.000 ovaca – ispričao je Trnka

Upitan da prokomentariše aktuelnu društveno-političku situaciju, te sve veći odlazak mladih iz BiH, Trnka je rekao kako misli da mladi ne žele da rade, odnosno da mladi žele raditi po nekim svojim željama.

– Mladi danas žele preko noći postati bogati, ali to su priče iz bajke. A, pogledajte ovu ljepotu ovdje. Ko hoće raditi, ovdje se može odlično živjeti. Ja sam trenutno na svom imanju i kada bih htio posvetiti pažnje koliko bih radio za nekog privatnika, ja ne znam šta sve ne bih imao. Mladi odlaze vani i tamo rade ono što bi mogli raditi i ovdje. U tom smislu, nema potrebe da odlaze. Raditi je i ovdje i tamo. Mislim da je to svima lakše i ljepše u porodičnom okruženju, na svojoj zemlji, na svojoj djedovini. Moja poruka mladima je da se vrate svojim korijenima. Da ostanu u svoj zemlji, da je grade i prave budućnost u domovini, a ne negdje preko bijela svijeta – kazao je Trnka za agenciju Anadolija.

Februar 15, 2017

Posted In: Novosti

Leave a Comment